Naše Erasmus iskustvo vezano je uz Prag. Išle smo na Charles University, a fakultet se zove Faculty of Social Sciences. Charles University najstarije je sveučilište u Srednjoj Europi i stvarno je dosta cijenjeno.
Mi smo obje dosta dobre studentice; imamo dobre ocjene, prolazimo sve ispite u roku, ostvarujemo odlične bodove na seminarima, trudimo se, učimo, kada nešto ne razumijemo, pronaći ćemo način ili nekoga tko će nam pomoći. Ipak, koordinatorica nas je upozorila da fakultet na koji želimo ići nije baš lagan i da dobro razmislimo hoćemo li ići tamo. Zbog svega gore navedenog, vjerovale smo da možemo proći sve kolegije. Javile smo se jednom dečku koji je bio jedan od najboljih studenata na našem fakultetu i koji je također išao u Prag na Erasmus te nam je on isto rekao da je bilo teško. Ipak, odlučile smo pokušati i izabrale Charles University.
Prije odlaska imale smo dva online sastanka s erasmus koordinatoricama s Charles Universitya. Tu su nam rekle neke osnovne informacije o erasmusu, dokumentima, fakultetu te životu u Pragu.
Fakultet je imao tri različite zgrade (Hollar Building, Jinonice Campus i Opletalova Building) pa ovisno o kolegijima, možda ćete imati neka predavanja u različitim zgradama. Nama su se svi kolegiji održavali u istoj zgradi, a to je – Opletalova. Zgrada se nalazi u centru grada, trebalo nam je pet minuta od stanice do fakulteta te su nam u blizini bili kafići, restorani, trg, shopping centar i dr. gdje smo mogle ići u vrijeme pauza između predavanja.
Trebale smo odabrati kolegije koji se najviše podudaraju s našim kolegijima na Ekonomskom fakultetu, ali nam je rečeno da kada dođemo u Prag možemo mijenjati kolegije. Tamo nam je bilo dosta drugačije nego što smo navikle na našem fakultetu (Ekonomski fakultet u Rijeci). Kada smo došle tamo imale smo tjedan dana gdje smo mogle ići na uvodna predavanja iz bilo kojih kolegija te se nakon predavanja odlučiti da li bi uzele taj kolegij ili ne. Ovo su kolegiji koje smo mi imale: Strategic Management, Game Theory, Systemic Risk and Macroprudential Policy, Microeconomics of Banking, Applied Econometrics i International Commerciel Dispute Resolution.
Osim nas dvije, nije bilo baš drugih studenata koji su na Erasmusu. Većina erasmusovca koji studiraju ekonomiju bila je na drugom fakultetu. Mi taj drugi nismo ni mogle izabrati zato što naš fakultet nema s njima ugovor. I zapravo dobro da je tako ispalo, dosta toga smo naučile, upoznale neke super prijatelje i profesore. Svi profesori koje smo imale su bili stvarno super, s vrlo zanimljivim iskustvima, pristupačni i spremni pomoći.
Pokušavale smo naći neka iskustva na internetu vezana za fakultet na koji idemo, kolegije koje možemo izabrati, način ocjenjivanja, način izvođenja predavanja i seminara i dr., ali nismo uspijevale. Zato želimo napisati kako je nama bilo konkretno na tom fakultetu, kako bi pomogle nekome tko ima pitanja oko fakulteta.
Svaki kolegij se razlikovao po načinu izvođenja, ispitima, ocjenjivanju i sl. Na Ekonomskom fakultetu u Rijeci iz skoro svega su dva kolokvija, seminar i nakon toga slijedi završni ispit. U Pragu nam je za svaki kolegij bilo drugačije, npr. iz jednog kolegija su bila dva rada koja trebaš napraviti i uopće nije bilo ispita, iz nekog drugog kolegija su bila 4 ispita te se gledaju dva najbolja rezultata, iz trećeg kolegija je bio samo jedan ispit i to open book koji traje 2 tjedna,…
Da li je nama tamo bilo lakše u odnosu na fakultet u Rijeci?
Ne baš, npr. kada smo vidjele da je iz jednog kolegija open book ispit i to da se piše 2 tjedna doma, mi smo obje bile uvjerene da ćemo to lako proći i odmah smo se odlučile uzeti taj kolegij. Na kraju je to bio najteži ispit koji smo ikad pisale, znači možete koristiti knjigu, Internet, pitati prijatelje (ne bi smjeli, ali možete) i za to imate 2 tjedna i svejedno nismo znale riješiti. Bile smo zatvorene deset dana u domu i po cijele dane smo pokušavale riješiti bilo što. Uspjele smo dva zadatka do pola riješiti, a bilo ih je ukupno 6. Za taj ispit nas je spasio kolega s faksa koji nam je sve pomogao, inače taj dečko je upisao dvije godine u godini dana. Da, on je bio od 8 do 20 na faksu i uspio je sve proći i skupiti 60 ECTS bodova u jednom semestru, a mi smo se mučile s 28 ECTS bodova. Od tog kolegija je otprilike pola studenata odustalo, a ovi koji su ostali su se također jako namučili s prolaskom. Dečko kojeg smo spomenule da nam je pomogao dolazi iz Peura te je naš dobar prijatelj. Jako je pametan te je diplomski studij upisao u Pragu, ali čak je i njega ispit malo namučio. Ovo je bila njegova reakcija nakon što je vidio ispit.
Ako smo mi uspjele, sigurne smo da i vi možete, a nije loše imati u životopisu da ste jedan dio studiranja bili na Charles Universityju u Pragu. Također, trebamo napomenuti da smo mi uzele skoro sve kolegije s diplomske razine, a čule smo da na preddiplomskoj razini nije baš toliko teško.
Više o svakom kolegiju koji smo mi slušale možete pročitati ovdje. Ako imate bilo kakvo pitanje u vezi kolegija, profesora, ispita ili bilo što drugo, slobodno nam se javite.
