Mi smo naše Erasmus iskustvo provele u Pragu. Prije odlaska pokušale smo se informirati vezano uz opcije za Internet, trebamo li tamo kupovati karticu, hoće li nam se naplaćivati dodatno pozivi, poruke, Internet i sl. Dobile smo više različitih odgovora pa na kraju za neke stvari nismo bile sigurne kako funkcioniraju. Znale smo samo da možemo slobodno koristiti roaming zato što je Prag u EU. U početku je sve bilo dobro i jednostavno, ali onda nam je jedan dan došla obavijest kako smo u posljednja 4 mjeseca koristile pretežito EU/EEA roaming.
*tada smo bile 2 mjeseca u Pragu, ali gleda se posljednja 4 mjeseca (2 mjeseca smo normalno koristile Internet u Hrvatskoj, a 2 mjeseca smo koristile roaming u Pragu te smo u ta 4 mjeseca ukupno koristile više roaming
Kada bi nastavile koristiti roaming, počela bi nam dodatna naplata. Jedna od nas dobila je tu poruku dok smo bile na putu u Budimpešti pa smo se odlučile koristiti samo Internet od druge dok ne provjerimo što napraviti. Nakon par dana, i druga je dobila poruku. Odlučile smo da onda nećemo koristiti roaming, osim ako nam je nešto hitno ili nam nešto stvarno treba.
Zato je od tog trenutka počeo naš život bez Interneta (osim kada se uspijemo spojiti negdje na Wi-Fi). Wi-Fi smo imale u domu, ali tamo smo provodile jako malo vremena. Bilo je jako zanimljivo ići na mjesta gdje nikada nismo bile i ne znamo kako doći do njih. Krenulo je snalaženje uz puno zanimljivih priča. Svi su erasmusovci nekako bili zajedno u tome, zato što smo svi u otprilike istom trenutku ostali bez Interneta. Kada bi se negdje dogovorili naći, nismo mogli znati kada točno će netko doći, hoće li doći i slično.
Naše priče bez Interneta
Jedan dan smo se dogovorili naći u Dogs baru i igrati beer pong turnir. Kada smo stigle, tamo je bio jedan od naših prijatelja. Pitale smo ga dolazi li njegov partner za turnir i odgovorio nam je da ne zna. On je bio bez mobitela, a prijatelj kojeg smo čekali bio je bez Interneta. Taj drugi dečko nikad nije bio u Dogs baru pa nismo znali ni hoće li ga uspjeti pronaći (uspio je).
S jednim prijateljem smo se dogovarale da idemo na piće. Dogovorili smo se kad i gdje ćemo se naći dok smo bile u domu zato što kasnije ne bi imale Internet. Kada smo stigle, njega nije bilo. Sjele smo s ostalima i pitale znaju li kada on dolazi, međutim nitko nije imao Internet pa ga nismo mogli kontaktirati (na kraju nije ni došao).
Išle smo s jednom prijateljicom u München. Ni jedna od nas nije imala Internet. Prvi izazov bio je doći od autobusnog kolodvora do apartmana. Bilo je tu svakakvih pokušaja; dok smo još bile u Pragu i imale Internet, na navigaciju smo upisale adresu kolodvora i adresu apartmana te skrinale rutu. Bilo je malo teško pratiti tako slike pa smo i na putu do apartmana pokušavale hvatati Wi-Fi okolo. Nekako smo stigle do apartmana i dok imamo Wi-Fi gledale gdje želimo ići, kako kupiti karte za javni prijevoz i sve drugo što nam je bilo potrebno. Prvo mjesto gdje smo išle bio je Olimpijski park. Nismo baš uspijevale doći do tamo i nismo se nigdje mogle spojiti na Internet. Nažalost, tamo gdje smo mi u tom trenutku bile, nije baš bilo ni ljudi. Kad bi ipak ugledale nekoga, išle bi pitati za upute. Bilo je svakakvih zgoda u Münchenu bez Interneta, a jedna od je naš odlazak u restoran. Dobile smo meni koji je bio samo na njemačkom jeziku. Pitale smo konobare imaju li na engleskom jeziku pa su rekli da skeniramo neki kod i da ćemo vidjeti ponudu na engleskom jeziku. Za to nam je trebao Internet, a oni nisu imali Wi-Fi. Onda smo ih pitale mogu li nam oni navesti neka jela, ali bila je tolika gužva da nam nisu mogli pomoći. Na kraju smo morale otići iz tog restorana.
Nakon Münchena, putovale smo u Dresden, Budimpeštu i Bratislavu gdje smo se također snalazile bez Interneta. Tad smo se već navikle na to da nemamo Internet te nam to uopće nije bilo čudno.
Naravno, da se netko ne uspije snaći ili nešto treba, kontaktirao bi druge. Nije nitko na ovaj način ispaštao, ali jednostavno smo se mi kao erasmusovci dogovorili i navikli na to da se ne možemo baš stalno čuti i da ćemo se snalaziti. Naravno, bilo je erasmusovca koji su kupili kartice ili plaćali dodatno za roaming, ali svi s kojima smo se mi družile htjeli su se prilagoditi životu bez Interneta. Nama je svima to bilo na neki način zabavno i čak nam je drago da je tako ispalo.
Neke stvari su ipak lakše uz Internet, ali bilo je dobro iskustvo maknuti se od nečega na što smo se svi toliko naviknuli. U današnje vrijeme, ljudi neće baš koristiti karte, pitati nekoga za pomoć i dr. Jednostavno imamo sve informacije na Internetu. Na ovaj način bili smo svi baš minimalno na mobitelima kad bi se družili, tj. koristili bi ga više manje samo za slikanje. Nije nam ništa falilo, svi smo imali Wi-Fi u domu ili stanu tako da smo se mogli čuti s obitelji, raditi za fakultet i dr.
