Naše Erasmus iskustvo veže se uz predivan Prag. Sjećamo se da smo prije Erasmusa čitale iskustva drugih studenata. Zanimalo nas je kako su proveli svoj prvi dan i kako su se snašli kada su tek stigli. Zato smo se odlučile napisati kako je prošao naš prvi dan. Čitajući ga, možda će vam zvučati kao loš dan, ali nama su sve te naše (ne)zgode bile smiješne i sve je bilo lakše jer smo zajedno.
Dolazak u Prag
U Prag smo došle autobusom, vozile smo se cijelu noć te stigle oko 9 ujutro. Imale smo puno stvari koje nije bilo lako nositi, ali srećom smo odmah na kolodvoru mogle naći taxi. Bile smo umorne od puta i trebale smo obaviti online upis kolegija za naš novi fakultet u određeno vrijeme pa nam je bilo važno da što prije stignemo u dom. Zato smo ušle u prvi taxi koji smo vidjele, a onda smo shvatile da nismo stigle provjeriti koja je adresa od doma. Krenule smo tražiti koja je adresa na Internetu, ali obje smo imale problem s roamingom pa nismo uspijevale. Taksist je vozio u jednom smjeru i ispitivao jesmo li pronašle adresu, ali ništa. Krenule smo kopati po papirima od doma koje smo imale kod sebe kako bi pronašle adresu na nekom od njih. Na kraju smo nekako našle adresu i kada smo rekle taksistu, shvatio je da će se morati okrenuti i ići u drugom smjeru. Inače, taksist je bio super i lijepo smo popričale s njim, rekao nam je i nekoliko korisnih savjeta te je vožnja, nakon neuspješnog početka, bila ugodna.
Dolazak u dom
Konačno smo stigle u dom i uputile se prema recepciji. Za check-in smo čekale preko sat vremena. Došle smo na red, ispunile papire i dobile ključ s brojem 243. Dom je jako velik, ima puno zgrada koje su međusobno povezane velikim hodnicima. Zato svaki ključ ima broj koji sadržava u sebi broj zgrade (2), kat (4) i broj sobe (43). Prvi izazov za nas bio je proći velik broj stepenica sa našim teškim koferima. Srećom, stigao je jedan dečko koji je vidio da se mučimo i pitao nas trebamo li pomoć. Nažalost, mi smo na to odgovorile sa: „No, thank you“. Zašto? Ne znamo. Nekako smo se uspjele popeti po stepenicama i krenule tražiti zgradu broj 4. Našle smo zgradu 1, 2, 3, ali ne i 4. Srele smo na hodniku nekoga i pitale zna li gdje je zgrada broj 4 pa smo ju na taj način konačno pronašle.
Ušle smo u zgradu i vidjele da nas opet čekaju stepenice. Uspjele smo proći i ove stepenice te konačno došle do lifta kojim možemo na 4. kat. Tada smo shvatile da smo u krivoj zgradi. Zgrada 2… to je naša zgrada… Vratile smo se do hodnika i uputile se prema točnoj zgradi. Opet su nas čekale stepenice. Opet nam je bila ponuđena pomoć. Opet smo odbile. I nakon nekog vremena, došle smo do naše sobe. Novo razočaranje. Soba je bila puno manja i starija nego što smo očekivale i nismo imale posteljinu. Napravile smo upis kolegija i nakon toga krenule na recepciju. Tražile smo posteljinu i novu sobu. Posteljinu smo dobile, novu sobu nismo.
Odlazak u trgovinu
Vratile smo se u sobu, raspremile stvari i otišle do trgovine kupiti što nam treba. Tamo smo doživjele da su nam 4 od 4 kartice odbijene. Stvarao se red na blagajni, blagajnica nije znala engleski, mi nismo znale češki, blagajnica se ljutila, nama nije bilo jasno koji je problem s karticama. Sve u svemu, jako neugodno. Nakon nekoliko pokušaja sa svakom karticom, uspjele smo platiti.
Odmor
Vratile smo se iz trgovine, jele, otuširale se i prije 16 bile u pidžami. Pogledale smo film, čule se s obitelji i prijateljima i išle spavati. Bile smo preumorne za bilo što i samo smo htjele leći u krevet. Mi smo došle u Prag oko tjedan dana prije početka semestra pa smo znale da imamo vremena za snaći se malo i obaviti sve što trebamo.
Drugi dan
Drugi dan smo već bile spremne za istraživanje svega pa čak i za prvi izlazak. Sljedećih smo par dana prije početka semestra istraživale kako doći do grada, koje linije za tramvaj nam trebaju, gdje nam je fakultet, gdje moramo ići po novu iksicu, kupile smo si neke stvari koje nam trebaju i dr. Osim toga, provodile smo dane samo uživajući u Pragu.
Jedan savjet za kraj
Prvi dan vam može biti malo stresan i naporan. U novom ste gradu, nikoga ne poznajete, ne znate gdje je što,… Osim toga, postoje i veći problemi kao što su prevare za stan i gubitak ili krađa stvari. Te smo dvije stvari ovdje navele jer smo čule i pročitale da su se nekima znale dogoditi pa svakako pazite. Međutim, ono što želimo reći je da vam ni takvi problemi neće utjecati na to da proživite najbolji semestar/godinu.
Mi smo čitale iskustvo jednog studenta koji je išao na Erasmus i sve je zvučalo odlično, ludo i nezaboravno, a onda smo vidjele da je doživio prevaru za stan. Kada je došao, bio je bez stana, a ostao je i bez novca koji je uplatio za taj stan. Ipak, iz njegove se priče moglo vidjeti da mu je svejedno bilo odlično i da je taj problem zanemariv u cijelom njegovom iskustvu. Isto tako su se osjećali i neki drugi studenti koji su to doživjeli.
Naravno, pokušajte paziti koliko god možete da se to ne dogodi. Postoji stvarno puno prevara za stan pa se savjetujte s Erasmus koordinatorima na vašem ili inozemnom sveučilištu kako bi vam netko pomogao pronaći stan ili provjeriti pouzdanost stana kojeg ste sami pronašli.
Nama je dolazak bio puno lakši zato što smo bile zajedno. Mi nismo imale nikakvih problema zato što ove „probleme“ koje smo navele stvarno ni ne smatramo problemima. I ovdje da dodamo jednu stvar… iako više nismo tamo, i dalje obožavamo našu sobu. Našu sobu kojom smo bile razočarane. Našu malu i staru sobu. Našu sobu koju smo htjele mijenjati. To vam mjesto toliko priraste srcu i stvarno vam nije bitno kakva je soba. Osim što je bila mala i što je sve bilo staro, imale smo i različitih kvarova, ali stvarno ništa od toga nije važno i mi apsolutno ništa ne bismo mijenjale.
